Dinko Kovačić arrow Nikola Polak: Neka vas najprije pozdravim
Neka vas najprije pozdravim

Odeska ulica
U arhitektonskim potezima Splita 3 zorno se pokazuje osjećaj za ambijent, njegove oblike i teksture, za način tektonike podneblja. Nije bez osnove Kovačićeva tvrdnja da bi teško gradio izvan Dalmacije, jer je njegova usađenost u svoj svijet razvidna već u ovim ranim arhitektonskim realizacijama. Nastojanje na skulpturalnosti i teksturi, umjesto na plošnosti i boji proizlazi iz "ekstremne polikromatike mora, kamena i neba". Najsnažnija odrednica Kovačićeve tektonike ona je plastičnog rasta kojim se volumeni izgrađuju poput onih u prirodi. Ne samo zatečena topološka konfiguracija nego i kontura planina u zaleđu ili otoka pred Splitom ne dopuštaju petoj fasadi pomisao o ravnini. Crta horizonta ovdje pripada samo moru.
Riječima arhitekta: "Objekt raste iz zemlje, negdje je viši, negdje je niži, rjeđi ili gušći, nepredvidljivo visok ili prerano zaustavljen u rastu; baš kao da smo posijali betonsko sjeme, pa mu je dah života i manje ili više plodno tlo zaustavilo ili podarilo prirodni rast."

Odricanje od završne riječi, na izvjestan način dopuštanje primisli o slučajnosti, ipak u sebi skriva vrstan osjećaj za proporciju i ritam. Ova dva arhitektonska svojstva, tretirana s mjerom za arhitektonski događaj kao istovremeno točku u prostoru i točku u vremenu, Kovačićevu su kolektivnom stanovanju podarila igru svjetla i sjene kakvu nam odaje gusta snaga ribarskih naselja, poznavanje čijeg sloga on tako jednostavno iskazuje u izletištu Vruja kod Omiša. Jednom transponirana u zaštitnu ovojnicu splitske palače i tako podignuta na razinu urbaniteta, ova autohtona ambijentalna gustoća nalazi ovdje svoju ponajbolju ovovremenu interpretaciju.

Moderna prerada poticaja iz zatečene škrinje baštine, prirode kao i ljudskih ruku, ipak je najsnažnije izrečena u opskrbnom centru "Dalme", izrazu arhitektonske apstrakcije koji kao da se oduvijek naginje preko stijene podno stambene ulice. Gotovo Wrightovske manire ovaj tektonski sklop pomaknutih konzola malo je remek djelo - istinski hommage udaranju traga svojega vremena u bezvremenost okamenjenog pejsaža.


<< Početak < Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 Slijedeća > Kraj >>